Kawasaki intenzivno istražuje budućnost pogona na vodonik, a najnoviji patenti otkrivaju ambiciozan pravac razvoja – upotrebu tečnog vodonika kao goriva koje bi moglo da zameni benzin u motociklima. Fokus je na rešavanju jednog od najvećih izazova ove tehnologije: skladištenju goriva i dimenzijama rezervoara, koji su do sada predstavljali ozbiljnu prepreku za praktičnu primenu.
Iako vodonik ima izuzetno visoku energetsku gustinu po masi, čak tri puta veću od benzina, njegov problem leži u zapreminskoj efikasnosti. Čak i kada je komprimovan na veoma visok pritisak, zahteva rezervoar višestruko veći da bi obezbedio istu količinu energije. Upravo zato su dosadašnji prototipi imali glomazne zadnje rezervoare, što je ograničavalo autonomiju i praktičnost motocikla. Rešenje se traži u tečnom vodoniku, koji nudi veću energetsku gustinu po zapremini i zahteva niže pritiske, ali otvara nova tehnička pitanja.
Glavni izazov tečnog vodonika je njegova ekstremno niska temperatura, koja mora da se održava na oko -253 stepena Celzijusa. To podrazumeva upotrebu specijalno izolovanih rezervoara, najčešće cilindričnog ili sfernog oblika, što dodatno komplikuje integraciju u motocikl. Pored toga, dugotrajno skladištenje predstavlja problem jer gorivo ima tendenciju isparavanja čak i uz dobru izolaciju, što ograničava njegovu upotrebljivost tokom vremena.
Kawasaki u patentima predlaže i inovativna rešenja za sam proces napajanja motora. Za razliku od komprimovanog vodonika, tečni zahteva dodatni sistem pumpanja. Predložena konfiguracija uključuje dvostruku pumpu, pri čemu je jedna mehanička i integrisana u motor, gotovo poput dodatnog cilindra. U pojedinim varijantama, ovaj sistem stvara raspored koji podseća na četvorocilindarski agregat sa dodatnom pumpom ili čak na kompleksnije konfiguracije sa više cilindara.
Proces rada je precizno definisan: vodonik se skladišti u tečnom stanju, zatim prelazi u gasovito kroz isparivač, potom se kompresuje pomoću rotacione i klipne pumpe, da bi na kraju bio ubrizgan direktno u komoru za sagorevanje pod visokim pritiskom. Ovakav pristup pokazuje ozbiljan inženjerski iskorak, ali i naglašava složenost sistema.
Iako tehnologija obećava gotovo zanemarljive emisije, jer je glavni nusproizvod vodena para, realnost je da su tehničke prepreke i dalje značajne. Problemi sa skladištenjem, temperaturom i autonomijom jasno ukazuju da je put do serijske primene još dug, ali pravac razvoja pokazuje da Kawasaki ozbiljno razmatra vodonik kao potencijalnu alternativu klasičnim gorivima u svetu motocikala.