Da li je Ducati dotakao plafon ili su ga rivali stigli u MotoGP-u

 

 

Dok GP24 pokazuje izuzetnu brzinu u kvalifikacijama, trkački tempo otkriva određene slabosti koje ranije nisu bile toliko izražene, posebno u pogledu upravljivosti i stabilnosti u specifičnim uslovima na stazi. Vozači poput Pecca Bagnaije i Jorgea Martina i dalje izvlače maksimum iz svojih mašina, ali je očigledno da se više ne radi o nedostižnoj prednosti koja im omogućava kontrolu trke od samog početka. S druge strane, rivali su napravili značajan iskorak u aerodinamici i elektronici, što im omogućava da prate ritam italijanskih motocikala u sekcijama staze gde je Ducati ranije bio neprikosnoven.

 

Situacija se dodatno komplikuje činjenicom da satelitski timovi koji koriste prošlogodišnji model GP23 ne pokazuju isti nivo konkurentnosti, što ukazuje na to da su promjene u performansama guma i novi tehnički propisi možda više pogodovali arhitekturi konkurentskih motocikala. Aprilia je demonstrirala vrhunsku agilnost u brzim krivinama, dok je KTM pokazao impresivnu snagu pri ubrzanju, direktno izazivajući Ducatijevu tradicionalnu moć na pravcima. Ovi faktori su doveli do toga da trke postanu nepredvidivije, a borba za pobjedničko postolje otvorenija nego u prethodnim sezonama.

 

Na kraju, ostaje da se vidi da li će Ducati uspjeti da kroz dalji razvoj softvera i prilagođavanje setapa povrati izgubljenu prednost ili prisustvujemo trajnom smanjenju jaza između vodećih timova. Trenutni poredak ukazuje na to da je faza apsolutne dominacije možda završena, ustupajući mjesto eri u kojoj će nijanse u tehničkim inovacijama i hrabrost vozača biti jedini presudni faktori. MotoGP ulazi u neizvjestan period u kojem će svaki tehnički propust Ducatija biti surovo kažnjen od strane rivala koji su spremniji nego ikada da preuzmu tron.