Motoring
CF Moto Srbija
CTC STORE - ATV & Nautički centar

Kompp batajnica

Super Soco

baner mb

autopromet

Nikopolis i Asheron

Postavi na
05.05.2012.
Nikopolis (grad pobede) je bio grad u Antičkoj Grčkoj. Osnovao ga je 31. pne Oktavije u sećanje na  pobedu nad Markom Antonijem i Kleopatrom. Marko Antonije bio je rimski  državnik i vojskovođa.
 
Bio je jedna od vodećih ličnosti u vreme poslednje faze građanskih ratova u Rimu koja se završila njegovim porazom u bitki kod Akcija i uspostavljanjem Avgustovog principata.

Pokusao je da sa Kleopatrom postane kalif umesto kalifa, ali mu nije upalilo. Pre toga je bio u savezu sa istim tim  Oktavijem, a  Kleopatra, bivša Cezarova žena je pogrešno procenila da je Antonije jaši. Ima tu još puno detalja, nažalost niko nije bio ni slep, ni nepokretan da bi kasnije prohodao, pa ne može da se snimi prava latinoamerička sapunica.  
 


 
Prema tvrdnjama mojih domaćina Nikopolis je imao 200.000 stanovnika. Pretpostavljam da su subjektivni kao i mi Mitrovčani prema svom Sirmijumu. U svakom slučaju i Sirmijum i Nikopolis su imali više stanovnika nego sadašnji gradovi Sremska Mitrovica  i Preveza. Po rečima jednog Grka arheologa, Prevez(a) je slovenska reč, navodno su se Sloveni borili na strani Kleopatre i posle bitke su ostali tu da žive. 
 
Putopis nije klasičan, bajkerski, pošto sam varao. Do Preveze sam isao kolima, a posle je bilo raznih prevoza. Nisam verovao da ću ikada sesti na auto bez dva točka. 
 
 
Dinos, moj domaćin u Prevezi vozi ovu Kawu. Svake godine dođe i prođe kroz Srbiju. Do Mitrovice, to je 1000 km dosadnog autoputa. Razmišljam kako bih odlepio na svom Teteercu.  10 sati ničega u jednom pravcu. Drugi deo tog ničega vredi proći. Od Soluna desno prema Igumenici je završen auto put, tako da je sada Igumenica spojena sa turskom granicom. Put se zove Egnatia Odos (moderni put) i koštao je 6.77  milijardi evra.  Ima 42km mostova ili 6% puta, 73 tunela (dupla, autoput je), ukupno 50km ili 7% ukupne dužine. U evrima 1,8 milijardi samo za tunele. I sve to za džabe. Nema putarine. Kućice su izgrađene, pa napuštene. 
 
Od granice do Soluna je 2 evra. Mora da se Grci šokiraju kada na 200 km Makedonije naiđu na tri naplatne rampe, a auto puta više nema nego što ima. 
 
O Srbiji i našim putarinama ne vredi trošiti reči. Čak ni glagol - majka kombinacija. A tek policija, pardon astinomija. U Grckoj sam bio opasnost na putu, posto vozim toliko sporo da smetam i babama i dedama. Svi voze pun gas. Čak vozači kola prednjace, više divljaju od motorista. Noću su pored kuće prolazili debelo preko 200, sa sve plavim neonkama i tuc-tuc muzikom. Pretpostavljam da je tuc-tuc muziku smislio debil koji umesto mozga ima klik-klak, pa taj zvuk čuje svaki put kada protrese glavom. Uglavnom kada sam se vratio u Srbistan pomislio sam da su uhvatili Bin Ladena. Premijera više ne mogu da ubiju posto niko ne zna kako izgleda i  ne mogu da mu zapamte ime. Zar je neophodno da toliko policije bude na putu?
 
Za par dana sam video da kriza nije tako strašna kao što mediji pumpaju. Svi su dužni i što je najgore bez ideje kako dalje. Kada se zavrti ekonomski ringispil, čoveku se suzava vidno polje i ne vidi jasno, kao vojni piloti na 5 G. Takav jedan se zavrteo Grčkom, prvo kroz slom berze, a posle kroz slom celog sistema. Većina Grka koje sam upoznao su kreditne žrtve. Olako su ulazili u masinu, ali se kod njih ringispil brže vrteo, pa su cifre od 100.000 novaca česte. A ima samo dve ruke, i misli da će se situacija srediti. Hoće, ali posle rata. Uvek ide u tom redosledu. Kriza, pa rat, pa postaje moguće što inače nije. Tako je kod nas jednom prilikom rodila ljubičica od sto kila ( druže Tito ljubičice bela...). Sa kreditima je zajebano što su mamci šareni i privlačni. Mada, iza svakog mamca je udica. Ribe slute, a pecaroši to odlično znaju. Ribolov se i zasniva na tome. Za ajkulu je igra sa ribolovcem zanimljiva samo kada je ovaj kupach, a za mene igra sa bankom samo kada sam turista u Atini, i neredi su, i ja imam masku na glavi. Grci  sa kojima sam razgovarao nisu naivni u pogledu uzroka krize, ali to je već debelo politika, a time se ne bavimo.
 
 
Preveza danas ima 20.000 stanovnika. Na ulazu u ovaj zaliv je bila čuvena bitka sa početka priče. Do nedavno je feribot prevozio preko ulaza, a danas se prelazi podvodnim tunelom. Koliko znam jedini takav u Grčkoj. Odatle do Lefkade je oko 30 km. Lefkada gotovo da nije ostrvo. Nasut je put i od kopna je razdvaja samo ovaj motorni most. 
 
 
 Za razliku od Preveze gde lokalna vlast blokira razvoj turizma. To su reči mojih domaćina, a i vidi se golim okom. Lefkada je puna kao košnica. Ipak lokalci znaju gde treba otići, pa sam dobio koordinate raja. Menjam i prevoz.
 
 
Mala plaza do koje vodi vratoloman put. Kada zamišljam plažu uvek vidim ovakvu sliku. Pesak i more. Sve ostalo je višak, svaki zvuk, a pogotovo turistički pregaoci sa suncobranima, kuvanim kukuruzima i lošim kopijama skupih satova. Odmor je to sto znači ta rec, a posle crnogorskih i grčko-troprstih pustolovina, čoveku treba odmor od odmora.
 
Uvek sam mislio da je kombinacija peska Dunavca i mora najbolja kombinacija, i evo je.
 
 
 
 
 
 
 
 Na pola sata motorom od Preveze je Zalongo. Selo čuveno po masovnom samoubistvu grčkih žena i dece. 1803. je turska vojska slomila otpor branilaca i grupa žena je bežeći stigla do litice nadomak sela. Odatle su se bacile u ponor.
 
 
Majke su skakale da deca ne bi isla da se bave humanitarnim radom u mirovnim misijama (nekada janičari), sa mogućnošću napredovanja u službi. Nije htela da se sa ćerkom  prihvati lagodnog života u haremu dok sinovi putuju po svetu. 
 
Život nudi brojne mogućnosti, ali balkanska tvrdoglavost je čudo nad čudima. Pošto nove generacije ne znaju značenje reči čast, sem kada treba da se zbog ženke zakači sa najboljim drugarom, teško je objasniti porive i sistem vrednosti koji su terali ljude pre samo 200 godina, da se ponašaju toliko ekscentrično. 
 
Međutim, kada neko ima karakter jazavca i mentalitet pacova teško mu je objasniti šta znači čast. Pošto nema reči koja bi opisala takvu dvodimenzionalnu žvalu, koristi se eufemizam "sposoban". 
 
Ne zna da piše, pomalo sriče i sposoban je. Ima i onih koji ne znaju da završe normalan fakultet, nego moraju kod privatnika. 
Fizicki i emocionalno zakržljao, rade dve ganglije intelektualnog centra i eto razloga da i on bude sposoban. Mora da upropasti firmu od 20 miliona novaca da bi mu na neki račun leglo 20 hiljada. Silni sposobni onesposobiše planetu.
 
Na vrhu litice je spomenik, trenutno u fazi rekonstrukcije, jer su ga gromovi oštetili. Do vrha vodi 1000 ovakvih stepenika. Nije lako, ali usput sam obilazio gotovo nepokretne Grkinje koje uspon na Zalongo dozivljavaju kao hodočašće.   
 
 
 
Razmisljam o veri tih ljudi i o veri onih koji drže veleprodaju Boga pa nam je prodaju na malo. Oni što su ubili Hrista, pa se posle nazvali hrišćanima. Uveli su tržišnu ekonomiju puno pre, nego što su kasnije izmislili kapitalizam. Čovek nema potrebe za moralom, pravdom i etikom. Dovoljno je da plaća porez i povremeno otkupi grehove. U međuvremenu pali, pljačkaj, kolji, ali sačuvaj koju kintu za otkup grehova. Po toj logici, čovek je nadmudrio Boga, jer ovaj ima predvidivo ponašanje. Čim njegov namesnik na zemlji dobije kinte koliko mu treba, gresi su oprošteni. Tako ispadne da je đavo bolji pedagog, jer odnos sa njim nije predvidiv, što vidimo iz sledećeg vica:
"Zapio se grbavac u kafani, već je kasno i krece kući. Preko groblja je prečica i on onako pijan reši da ide tuda. Uplašio se, ali ide polako, kad naiđe na đavola. Gde ćeš ti kaže ovaj. Tuc-muc, krenuo sam kući... Šta ti to na leđima? Grba. Daj to ’vamo.
Otrči grbavac sav srećan nazad u kafanu, pokazuje ljudima kako ga je đavo izlečio, pa reši ćopavac, da i on ode na groblje.
Ponovo ista prica. Ko si ti? Ubogi nesrećni ćopavac... Imas grbu? Ne. Drzi."
 
Povratak. Tripovao sam da ce mi neko ukrasti motor, iako je dole manastir i ima ljudi, nisam mogao da se opustim.
 
 
 
 
 
U staroj Grckoj je postojalo mnoštvo proročišta, ali sam u jednom je budućnost predviđana u kontaktu sa mrtvima. Mesto se tako i zove. Nekropolis, i nalazi se severno od Preveze na nekih 20-30 min motorom.
 
Nekropolis je najpoznatije svetilište takve vrste u antici. Stari narodi su verovali da je duša besmrtna  nakon oslobođenja od tela, i da je  moguć kontakt sa  mrtvima, te da je moguće na taj način predvideti budućnost. To je zahtevalo specijalne žrtve i rituale. Hodočasnici su prolazili kroz  tri faze telesnih i duhovnih testova tokom kojih su izolovani u tamnim prostorijama proročišta. Bili su podvrgnuti specijalnoj dijeti kombinovanoj sa  halucinogenim  materijama. Nakon nekoliko dana rituala i molitvi silazili su u pećinu - kriptu do ovih vrata.
 
To je mesto susreta zivih i mrtvih. Prolaz u drugu dimenziju. Sa one strane vlada Had i njegova zena Persefona. Mesto na koje je Homer poslao Odiseja da prizove  Ahilov duh. Mesto na koje je Herodot poslao izslanika da od pokojne žene isčačka odgovor na pitanje gde je sakrila pare. Ona je odgovorila da joj je hladno u podzemnom svetu, jer nijednu sveću nije upalio za njenu dušu, a kao dokaz svog identiteta rekla je da je njen muž imao s njom seksualni odnos nakon njene smrti… Bas veseo neki svet. Jet set starog veka. Ima i zanimljiva priča o tome kako je Had oteo Zevsovu ćerku Persefonu, ali ne znam koliko ste otporni na istoriju, da ne davim kao broj jedan.
 
Danas to izgleda ovako. Slika je sa neta posto sam zaboravio aparat.
 
 
 
Postoji jos jedna zanimljiva priča. Navodno su u nekom savremeniom manastiru monasi duvali da bi mogli da komuniciraju sa drugim svetovima. Pošto je moj grčki takav kakav je, pre 20 godina sam živeo godinu dana na Kritu, pa i ako sam nešto znao , zaboravio sam,  nisam uspeo da saznam više o tom manastiru. Mora da ostane neki deo i za drugi put.
 
Jos malo slika Preveze i okoline.
 
 
 
 
 


Reka Aheront (Asheron) se  nalazi 30 km vazdušne linije od kuće na periferiji Preveze u kojoj sam odseo. Izgledalo je jednostavno za otici, međutim iz nekog razloga sam na navigaciji izabrao najkraći put. Verovatno navika iz endurasenja, jer onda dobijam neverovatne rute. TTR prazan ima 131 kg, a Kawasaki 220. Dalje ide klasika.Put vodi na makadam,  a ja mislim neće dugo. Kada vidim da ipak hoće,  mislim da mi je blize napred do asfalta nego da se vraćam. Kada konačno vidim da moram da se vratim, mislim bolje da sam pamtio kuda sam išao, sada ne bih zalutao. Uglavnom za nepuna 4 sata sam stigao do mosta u mestu Gliki. 39°14′10″N 20°28′34″E Evo i pozicije, jer stvarno vredi proći.
 
Aheront je po grčkoj mitologiji jedna od pet granicnih reka između ovozemaljskog i podzemnog sveta – Hada. Zove se jos i reka boli. Pritoka je podzemne reke Stiks kojom je mitski Haron prevozio duse umrlih u Had. Hram posvećen Bogu hadu Nekropolis, jedini te vrste, je samo 10 ak kilometara dalje prema Jonskom moru. Evo ga Haron na poslu,na poznatoj slici Gustave Dore-a. Prevoz je inace bio 2 zlatnika.

 
Dinos mi je rekao, da obavezno moram da odem tamo, i da uzvodno prepesačim koliko mogu da izdržim. Temperatura vode je 8 stepeni. Uz tu informaciju sam dobio još jednu, koliko on zna niko se nikada tamo nije razboleo, čak naprotiv. Voda je potpuno prozirna, kao u kadi. Nisam proveravao koliko je stepeni, napolju je 40, a noge mi se trenutno odsecaju. 

 
Gledam pirgave turiste odnekud sa severa. Ljudska vrsta je vidno degradirala u poslednjih 20 godina. Iskezene kreature sa facijalnim grcem. Mrtvog bezizrazajnog pogleda, kao gušteri zmirkaju na ono sunce. Kažem klincu, ovog jednog i da ti uhvatim , morali bi odmah da ga pustimo. Toliko su neupotrebljivi, tako selfkonfidentni. Self konfident religija je trenutno dominantna, jer svi ljudi su puni samopouzdanja i seksi su i, ili premazani, ili luče vitamin e, aloe veru i neki đavo od ajkule. I najveći debil je pun samopouzdanja koje stiče na kursevima menadžmenta ili nekoj sličnoj instant ludoriji. Nemaš ti braćela osećaj manje vrednosti bez razloga. Mutav si, a hoćeš da budeš voditelj, bez sluha bi da pevaš , bez morala da se baviš politikom. Glup si, a hoćeš da se uvažava tvoja reč. Umesto usluga logopeda, pedagoga ili psihijatra ti bi kokainom, kursevima i parama da zatrpaš rupu svoje beznačajnosti. Gomila hipnotisana televizijom često poveruje u to, ali čarolija kratko traje. Koliko i pun novčanik, pa Bogoljub Karić više nije intelektualac, a bio je.
 
Gledam tupave turiste kako se na gumama spuštaju dole. Nalazimo se na reci koja nizvodno vodi u smrt.  Uzvodno čovek simbolicno ide iz smrti u život. Vaskrsnuce očigledno ništa ne znači ljudima oko mene. Samo da je brzo i bez napora, pa makar i u Had. Konformizam vodi coveka u smrt. Model ponašanja cele civilizacije. To sto se naša nama čini kao najbolja, ne znači da tako i jeste nekom manje subjektivnom. Samo je naša civilizacija uspela da ubije xxx ljudi u jednoj sekundi. Od Sodome i Gomore je ljudska glad za smrću tavorila, dok nije stiglo doba progresa i humanizma u Hirošimi i Nagasakiju (Ukupan broj zrtava je 250-280000)
 
Farbach jr kreće i to je sve od fotografija, jer uzvodno, kako idemo u planinu, su brzaci i voda često ide preko glave. Sledećih par slika su sa neta. Ne da se kitim tuđim perjem, nego da vam dočaram, gotovo nadrealnu lepotu lepotu Aserona.
 
 
 
Voda, koja je na prvi pogled izgledala idilično, je, osim što izlazi iz ledomata i neverovatno brza. U prvim momentima ne mogu da povezem sliku sa onim što mi se događa sa telom. Dno je kamenito i noga svaki čas klizi sa kamenja, pa hodam u polupognutom položaju, da mogu da se bacim napred, ako koleno ili stopalo počne da se izvrće. Vidim puno mrtvih sandala okolo. Patike su neupotrebljive, začas se napune kamenjem, a sandale lako pucaju. Voda nosi, svaki trenutak nepažnje i par metara sam nazad.

 
Pokušavam da hodam uz obalu, manja je struja, ali često moram da idem kroz maticu na drugu stranu, gde je pristupacnija obala. Nakon par kilometara stižem do planinskog dela. Na nekim mestima se reka sužava na samo par metara, a litice klanca su visoke po 50 metara.

 
Za čudo voda na takvim mestima nije brza kao dole, pa mogu da plivam uzvodno. Dole ne može ni da se hoda. Stojim nagnut napred u mestu, i kako podignem nogu da zakoracim voda me odnese. Onda se hvatam za neko kamenje, i šiblje, pa puzim polako. Ne razmišljam o umoru, naporu i smislenosti toga što radim.  Sva pažnja je usmerena na sledeći metar.

 
Na puno mesta nailazim na pritoke, izvore vode. Voda je pitka.

 
Telo bridi od napora i zime. Pokušavam da se krećem sto brze mogu. Najteže je kada na brzom delu naiđem na vodu preko glave. Onda ostaje samo grebanje noktima po stenama. Dok ne naiđem na neki veći kamen, od koji mogu da se odgurnem nogom. Par metara bez oslonca su predugi u takvim situacijama. Kriza je prošla i čini mi se da ovako mogu u nedogled. 

 
Izlazimo iz ledene reke. Kao da hodam na štulama. Pokušavam da trčim, da se zagrejem, ali ne mogu da procenim koliko mi je noga daleko od zemlje. Kada je spustim, jedino vizuelno mogu da utvrdim da je tako, nikakav osećaj, čak ni bol. Percepcija realnosti je promenjena, ali to objašnjavam umorom. Ispostavilo se da nije tako.
 
 
Jedan dan krećem sa Dinosom da mi pokaže zanimljiva mesta na putu do Igumence, pa sve do albanske granice. On vozi i prvi put posle dugo vremena sam suvozac. GTR klizi, Dinos ne pokušava da me fascinira, znam da zna svaku krivinu i prepuštam se. Još pod uticajem Aserona, svet oko sebe i u sebi doživljavam intenzivnije. Kada zavorim oči i usmerim se unutra, ili otvorim i pogledam more, isto je. Nikakvu razliku ne primetim. Kao da je hladna voda Aserona uklonila razliku potencijala između spolja i unutra. Čak ne mogu sa sigurnošću da odredim granicu gde prestaje ja i počinje spoljni svet. Tog momenta shvatam da sam kao dete maštao o ovom stanju, zapravo o ovom trenutku. 40 godina nisam pomislio na to i evo ga desilo se. Pada na pamet razlika između moje generacije i novih klinaca. Mi smo maštali o stanjima, a oni o okolnostima. Da li pod uticajem marksizma, ili je to tako generacijski, imali smo, sada vidim, utopisticke ideje o životu. Danas mladi sanjaju isključivo okolnosti. Nalickani motor ili auto sa felnama i muzikom, cak i ribe su tu u funkciji dekoracije. Više kulisa, nego osoba sa kojom mogu da se razmenjuju misli. Razmišljam da svet možemo da gledamo očima divljenja i očima navike. Recimo za žene je čar kupovine u tome da pogleda bar za trenutak neku stvar očima divljenja. Naivno misli da će kupovinom tog predmeta zadržati čarolju, međutim vec sledećem momenta je pogleda očima navike i kočija se pretvara u bundevu, a konji u miševe. Tako je sa većinom stvari. Da bih stigao do gledanja očima divljenja potrebna je ljubav. Moram je dati. Kao stara pumpa za vodu, kojoj je potrebno sipati malo vode da bi proradila, a posle čarolija kreće. Ljubav objašnjava zašto majke i u dubokoj starosti gledaju svoje dete očima divljenja.





 
Čuda Preveze ne prestaju, i Meteori su dovoljno blizu. Nije prvi komšiluk, ali pada dogovor. Krećemo u 4 da uhvatimo izlazak sunca i lepo svetlo za fotografiju.

 
Zaboravio sam da je taj deo u planinama, pa je bilo smrzavanja. Opuštio sam se pored mora i zaboravio da moto oprema ima još nešto osim šorca i japanki.

 
Od Meteora zastaje dah. Majstor koji je ovo pravio je imao nadahnut dan. Razmišljam kako je sve nastalo samo od sebe. Supa amino kiselina i teorija haosa. Svi potrebni elementi su tu i život nastaje sam od sebe. I planete se same poslažu i pokrenu, periodni sistem elemenata, to čudo nad čudima, se čistom slučajnošću uklopio. Eto skoro je zaduvao tornado iznad moje radionice i od onog krša iza sastavio Ducati1198. Svega je bilo iza i aluminijuma i plastike i nekih žica i iz haosa je nastao red. Kako u poslednje vreme imamo borce i borilice za svaki aspakt zivota, tako nam se zadesio i jedan borac protiv Boga. Čovek je naučnik i naučnim dokazima dokazuje da Bog zapravo ne postoji. Na jednom predavanju dobije pitanje:
- Gde je nastala ova knjiga koju držim u ruci?
- U štampariji.
- Naravno u štampariji,ali složićete se da je pre toga nastala u nečijem umu, jer predstavlja logičan sled podataka.  
- U čijem umu je onda nastao DNK zapis, koji je isto tako logičan sled podataka?
 
Bog postoji ili ne postoji. Kako kome drago. Interesantno je da sva umetnička dela jedne epohe govore o odnosu tih ljudi prema Bogu. I kada kažu da ne postoji, to je opet odnos prema Bogu. Nikome pre nas, kroz celu istoriju, nije palo na pamet  da ne postoji. Preostali verujući, imaju čudan odnos prema Stvoritelju, a to je strah. Niko pre nas ga se nije plašio i svako ga je slavio na svoj način, Afrika kroz ritam, Japan kroz rituale, Južna Amerika kroz muziku, Indija kroz ples, a Evropa kroz strah. Na kraju je Evropa porodila Ameriku i tako dođemo do finala evolucije ljudske nistavnosti. Bog ne postoji. Drsko tvrdi biće kome je kako sam tvrdi juče otpao rep. I sve je nastalo samo od sebe. Genijalno. Baš samo? Samo. E nek je.









 
Za kraj, šta se jelo. Ništa sa dve, ni sa četiri noge, ni gluvonemo iz mora, nego:

 
Razna mesta kroz koja smo prošli.




I nema više.
Marko Lopin, Sremska Mitrovica
Komentari (0)



Motul - Mass Company
 Najcitanije 
  Najnovije 
  Najkomentarisanije 
Polaganje za skuter od 50ccm - AM kategorija

Polaganje za skuter od 50ccm - AM kategorija

Polaganje za skuter od 50 kubika... Detaljnije »

Put do vozačke dozvole A-kategorije u Srbiji

Put do vozačke dozvole A-kategorije u Srbiji

U Srbiji je od 25.oktobra na sna... Detaljnije »

Kako odrediti odgovarajuću veličinu kacige?

Kako odrediti odgovarajuću veličinu kacige?

Izabrati odgovarajuću veličinu k... Detaljnije »

Kako do potvrde za registraciju skutera?

Kako do potvrde za registraciju skutera?

U poslednje vreme nam se dosta č... Detaljnije »

Zategnutost, čišćenje i podmazivanja lanca

Zategnutost, čišćenje i podmazivanja lanca

Ako vozite motocikl s lancem (go... Detaljnije »

Kako da zamenite ulje na motoru

Kako da zamenite ulje na motoru

Da bi ste osigurali dug život ag... Detaljnije »

Šta treba znati prilikom kupovine kacige

Šta treba znati prilikom kupovine kacige

Ako po prvi put kupujete kacigu ... Detaljnije »

Kako podići motocikl kada padne

Kako podići motocikl kada padne

Pad motocikla je nešto sto svako... Detaljnije »

zastita motora od kradje

Proizvođač:
Model:
Kategorija:
Cena:   do  
moto garaza
benzin u krvi
segway powersports

moto gume

Pilot sport

moto delovi i oprema pontis

Sajam motora Beograd